Službeni Portal Radio Gospić Novosti – Vijesti – Događanja – Informacije
DOSTOJANSTVENO I LIJEPO NA SVETOM BRDU
Oko 400 pripadnika Specijalnih jedinica policije iz Domovinskog rata i planinara na svečan i dostojanstven način obilježili su podno i na Svetom brdu sjećanje na poginule i preminule hrvatske branitelje na Velebitu u Domovinskom ratu i zbjeg hrvatskog življa sa šireg područja Lovinca koji se zbio 24. rujna 1991. godine. Organizatori pohoda bili su HPD Gora iz Zagreba, Udruga SJP Grom iz Karlovca i Planinarsko društvo Željezničar iz Gospića. Suorganizator pohoda bila je Udruga žena Domovinskog rata iz Zadra. Ovim pohodom organizatori su htjeli još jednom zahvaliti svakom hrvatskom branitelju koji je braneći Velebit obranio našu domovinu, a posebno onima koji su dali ono najdragocjenije, a to je svoj život za ostvarenje dugogodišnjeg sna Hrvata. Sudionici pohoda posebno su se prisjetili staza i putova kojima su stanovnici Lovinca, Cerja, Ričica, Svetog roka i ostalih zaselaka morali u zbjeg preko Velebita da bi spasili živu glavu od razularenih četnika potpomognutih vojskom JNA. Pripadnici planinarske satnije Velebit, satnije Ban Jelačić, SJP MUP-a Hrvatske, SJP Poskoci, Prve gardijske brigade Tigrovi, te postrojbe Hrvatske vojske i HOS-a, zaslužne su što danas slobodno možemo koračiti i planinariti našim Velebitom, istakao je jedan od glavnih organizatora zajedničkog pohoda predsjednik planinarske Udruge „Gora“ Josip Lukinić Jopa u svom sadržajnom izlaganju uoči održane svete mise.
Zbog poštivanja epidemioloških mjera sudionici pohoda krenuli su prema Svetom brdu iz više različitih pravaca. Tako su gospićki, senjski, crikvenički i manje grupe drugih planinara krenuli iz pravca Bunovca. Mnoge druge braniteljske i planinarske grupe od Egeljca, a ponajviše od Malog Halana. Raspoloženje svih sudionika bilo je tako dobro da su pojedine grupice išle lagano pjevajući. Isti cilj bio je vrh Svetog brda koje ima specifično okruženje prirode koju nam može podariti samo dragi Bog, govorili su oni najpobožniji. A vrijeme? Samo za poželjeti o čemu svjedoče broje živopisne fotografije. Bilo je tu mladih i starih svih godišta. Na pohodu su sudjelovali mnogi umirovljeni pripadnici raznih postrojbi specijalne policije kao kutinski Risovci, bjelovarske Omege, šibenski Jastrebovi, osječki Orlovi, karlovački Gromovi, zagrebačke Alfe…. Bili su tu ratni veterani Vukova, Gromova i Tigrova. Uz spomenute planinare iz Gospića, Otočca, Crikvenice, Senja, Delnica, Karlovca i drugih mjesta Hrvatske. Zanimljivo je napomenuti, da je prilog zajedničkom pohodu dalo još stotinjak planinara drugih društava koji nisu mogli nazočiti u subotu (19. rujna) kao Ivančani koji su proslavili svoju 10. obljetnicu postojanja i ujedno svog prvog organiziranog izleta koji su imali na trećem po redu pohodu Tragom zbjega lovinačkog kraja 2010. Ivanečkih planinara je došlo 30, a uz njih bili su još Kapelaši iz Zagreba, Zadrani i manje grupice predstavnika drugih udruga.
Posebno vrijedno spomena je sudjelovanje 35 katoličkih skauta iz Vodica od kojih je najstariji imao 13 godina. Skaute je predvodio Marko Jurčev Martinčev koji je zajedno sa svojom suprugom na uspon poveo četvero svoje djece, pa čak i šestmjesečnu bebu. Zanimljivo je da su pripadnici kutinskih Risova došli dan ranije u Egeljac i kampirali na mjestu pogibije njihovog suborca. Iako mnogi pripadnici RISOVA, a bilo ih je i drugih, nisu aktivni planinari, uspeli su se na Sveto brdo koji je drugi po visini vrh Velebita (1753 m).
Nakon silaska sa Svetog brda vrhunac susreta bila je sveta misa na Jurjevića stanovima iznad Dušica, koja je održana po svim epidemiološkim propisima uz posebnu distancu na otvorenom. Svetu misu predvodio je velečasni Josip Šimatović, čuvar nacionalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Služila se pjevana misa uz pratnju tamburice, violine i gitare. Bio je to vrlo prigodan nastup sastava Vila Velebita, koji je misi na otvorenom dao poseban štih. Vila Velebita je simbol hrvatske najveće planine. Za Vilu Velebita se stradavalo i ginulo. Ona je obranjena. Postoji puno udruga koje nose njezino ime od Zajednice ličko – senjskih zavičajnih društava u ratu, novina Vila Velebita, planinarskog doma…
Iznimno sam ponosan na naše zajedništvo, istakao je velečasni Šimatović, budući smo dva vrlo bitna pohoda objedinili u jedan. Osobno sam planinar, tako da mi nije bio problem hodati. Ljudi koji dalje nisu mogli hodati došli su do Jurjevića stanova, šetali i razgledali ove živopisne pejzaže. Napravili smo prigodan vrtić za klince, a vladala je lijepa opuštena atmosfera u kojoj su svi uživali, svaki na svoj način.
Sve tri udruge koje su bile organizatori pohoda zahvalili su obitelji Jurjević na gostoprimstvu, koji su bili blagonakloni prema svim planinarima i posjetiteljima ovog kultnog mjesta već od prvog pohoda. Zahvalnicu tri udruge dodijelio je predstavniku obitelji Jurjevića, ratni zapovjednik Gromova Miro Palajsa.
Po silasku prema Svetom Roku položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika u Egeljcu za sve poginule branitelje Velebita i civilne žrtve, onako kako je koja grupa dolazila.
Branitelje i njihove potomke, planinare i sve hodočasnike vodilo je i motiviralo glavno geslo ovog pohoda: ZA NJIH SE POMOLI, NEK MI BRAĆA ZNAJU, HEROJI SE NIKAD NE ZABORAVLJAJU!
Izvor: Tomislav Čanić
Foto: PD “Željezničar” Gospić
