Službeni Portal Radio Gospić Novosti – Vijesti – Događanja – Informacije
Bez dijaloga nema napretka – vrijedi to za sva područja života. Daljnja afirmacija arheološkog blaga, turističke interpretativne priče i kulturne rute „Japodija“ uvelike ovisi upravo o razgovorima i zaključcima tih razgovora. Javni dijalog o Japodima začeli smo prošle godine na 1. okruglom stolu, sa zaključkom da je priča o Japodima izrazito moćna, vrlo iskoristiva u sektoru turizma, odnosno ženskog poduzetništva koje se referira na izradu japodskih suvenira.
Na 2. okrugli stol „Japodija“, održan 30 lipnja, u goste smo pozvali eminentne stručnjake na području arheologije, prije svega odlične terenske arheologe koji poznaju prostor, ravnateljicu Muzeja Like u Gospiću dr.sc. Tatjanu Kolak, konzervatora Vinka Madiracu iz Konzervatorskog odjela Gospić i Ranka Starca, kustosa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.
Neke u javnosti neviđene zračne vizure japodskih gradina u Gackoj snimljene dronom pokazala je u svojoj prezentaciji arheologinja Tatjana Kolak. Opće je poznato da nijedna japodska gradina u Lici dosad nije sustavno istražena, nema uređen pristup i nije turistički valorizirana. Problemi su brojni, spomenimo samo kako gradine nisu zaštićeno kulturno dobro, nalaze se na privatnim rascjepkanim parcelama ili njima gospodare Hrvatske šume, dio ih se nalazi na minski sumnjivom području i ne postoji interes lokalne samouprave, a sve manje i države, da se arheološki lokaliteti istražuju i prezentiraju. Istaknula je dobar primjer gradine Monkodonja u Istri koja je godinama istraživana, na kraju konzervirana i uređena za posjetitelje.
Najperspektivnijim lokalitetom za daljnju nadogradnju na ličkom području Kolak smatra japodsku pećinu, odnosno pećinu iznad vrila Pećina u Ličkom Lešću.S obzirom da japodskom pećinom gospodari Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda, ona je i vrlo posjećena. Lošim koracima u prezentaciji baštine smatra informativne staze s tablama. Doduše, u Ličko-senjskoj županiji ne postoji nikakva, pa ni informativna staza na bilo kojoj gradini, osim skromnog začetka na Umcu, no to nije pravi put za istraživanje i prezentaciju, smatra Kolak.
Arheolog Ranko Starac iscrpno je govorio o načinima prezentacije istraženih i uređenih lokaliteta na području Primorsko-goranske županije, koja je u tom segmentu daleko ispred Ličko-senjske županije, mada je kulturna baština oba dijela Hrvatske podjednako ogromna. Ono što ih razlikuje je stupanj turističke razvijenosti i broj turističkih posjeta, pa je osviještenost o potrebi dodatne ponude, osim sunca i mora (ili Gacke i apartmana), neusporedivo veća u Primorju. Zapravo je jedan od ciljeva okruglog stola bio čuti kako to radi netko tko u tome već ima raznih iskustava.
Na svojstveno zanimljiv način Starac je govorio o prezentaciji prapovijesne i antičke baštine na Kvarneru, na Krku, u Vinodolu – od mrgara, suhozidnih prostornih ovčara u obliku cvijeta kod Baške, pa do pretpovijesne gradine Solina iznad Kostrene inkorporirajući fundus usmene predaje i legenda koje se obilato koriste u prezentaciji. Starac nije samo kustos, on je terenski arheolog, interpretacijski turistički vodič Kvarnera, član 4 udruge, i u svakom segmentu očit je njegov doprinos kao čuvara baštine. Najvažnijih segment afirmativnih primjera istraživanja, uređenja, prezentiranja, čuvanja i stalne brige jest podatak da o uređenim lokalitetima skrbi lokalna samouprava uz pomoć lokalnih udruga, a neki su lokaliteti i u privatnom vlasništvu te vlasnici brinu o njima. Koliki je stvarni komercijalni doseg nekog uređenog arheološkog lokaliteta, znat ćete kada usporedite brojke prije i poslije – o broju posjetitelja, o broju npr. prodanih sireva na obližnjem OPG-u, istaknuo je Starac.
Ako ne postoji interes mjerodavnih za ličku arheologiju, svakako postoji značajan interes entuzijasta i zaljubljenika u baštinu koji samoinicijativno odlaze na lokalitete i pretražuju ih detektorima. Bez obzira na njihove namjere, kod nekih su plemenitih pobuda, a kod nekih isključivo komercijalne, ‘detektoraši’ čine ogromnu štetu arheološkim lokalitetima. Ne samo što odnose, prodaju ili čuvaju u kućnim zbirkama vrijedne pronađene predmete, nego unaprijed otežavaju moguća arheološka istraživanja odnošenjem materijala koji služi za vremensko određivanje lokaliteta i drugih obilježja.
Na ličko područje, koje je ogromno i ne može se obuhvatiti kontrolom, dolazi veliki broj detektoraša iz Hrvatske i inozemstva, tu su i mineri, pa svaka krutost i nedostatak dijaloga rezultirao bi daljnjom velikom štetom. Bilo bi svrsishodnije razmišljati o načinu legaliziranja takve suradnje da se nalazi evidentiraju i bar djelomično pohrane u muzeje… Izuzetno je svjestan osobite težine i kompleksnosti problematike arheologije u Ličko-senjskoj županiji i konzervator Vinko Madiraca, a s obzirom na njegovu spremnost na suradnju, nadamo se da će ‘prvi korak’ koji se opetovano poduzima već desetljećima, napokon prerasti u ‘drugi korak’.
Okrugli stol organizirali su HGK Županijska komora Otočac, Muzej Gacke GPOU i KUBS Baštinica.
