Velika, mala, tanka, debela, s malo ili puno sadržaja…. Radi se o pizzi, jer bi bilo neozbiljno da ne obilježimo Međunarodni dan pizze koji se slavi 9. veljače.
Ne slažu svi oko današnjeg datuma, pa se spominje i 1. srpnja i 28. srpnja, no većina Međunarodni dan pizze slavi baš danas.
Ovo jelo u povijesti vuče korijene još iz antičkog doba kada su drevni Grci, Feničani i Rimljani u brojnim prilikama pripremali lepinju oplemenjenu mediteranskim začinskim biljem i češnjakom. Spominje se kako se i vojska perzijskog kralja Darija hranila zapečenim tankim tijestom sa sirom i datuljama, a kroz vrijeme su brojne mediteranske zemlje razvile svoju verziju nadjeva koju su stavljali na tijesto.
Moderna pizza započinje svoju priču 1889. godine kada je kraljica Margherita posjetila Napulj i zatražila pizzaiolija da joj pripremi specijalitet. Rafaele Espositoa, kojeg nazivaju ocem pizze, osmislio je pizzu nadjevenu rajčicom, svježim bosiljkom i mozzarellom koja je asocirala na talijansku zastavu. Kraljicu je pizza oduševila, a u njenu čast dobila je naziv “pizza margherita” i do dan danas najpopularnija je pizza na svijetu.
I dalje ostaje popularna tek u Italiji, sve dok masovnom emigracijom Talijana u SAD, nije zakoračila na američko tlo. Doseljenici Talijani najprije su je pripremali samo za vlastite potrebe u lokalnim pekarama, a 1905. godine Gennaro Lombardi otvara prvu pizzeriju u New Yorku.
Lombardijeva pizzeria postoji i danas, a i dalje koristi originalnu peć iz 1905. godine.
Napuljska pizza ima zaštićeno zemljopisno podrijetlo u Europskoj uniji (Traditional Speciality Guaranteed, TSG), a umijeće napuljskih pizza majstora je upisano na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2017. god.