Službeni Portal Radio Gospić Novosti – Vijesti – Događanja – Informacije
Na današnji dan, 20. studenoga 1991. godine, u masovnoj grobnici na Ovčari tragično je ugašen život Siniše Glavaševića – hrvatskog novinara, knjižničara, publicista, prozaika i ratnog izvjestitelja koji je postao simbol stradanja i otpora Vukovara.
Rođen 4. studenoga 1960. u Vukovaru, Glavašević je ostavio dubok trag u hrvatskom novinarstvu, posebno tijekom Domovinskog rata. Nakon školovanja u rodnom gradu, studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je diplomirao komparativnu književnost i bibliotekarstvo. U najtežim trenucima za svoj grad, kao urednik Hrvatskog radija Vukovar, svojim je potresnim i iskrenim izvješćima prenosio istinu o razaranju i patnji Vukovaraca.
Nakon pada Vukovara, 19. studenoga 1991., odveden je iz vukovarske bolnice, nakon čega mu se izgubio svaki trag. Tek 1997. godine njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani i identificirani.
Glavaševićeve priče, među kojima se posebno ističu “Priča o gradu” i “Optužnica”, i danas su snažan simbol ne samo stradanja Vukovara, već i ljudskosti, hrabrosti i neuništivog dostojanstva. Za iznimno junaštvo posmrtno je 2011. godine odlikovan najvišim državnim odličjem.
Na obljetnicu njegove smrti prisjećamo se Siniše Glavaševića s dubokim poštovanjem — čuvajući uspomenu na čovjeka čije riječi i žrtva i dalje žive kao trajni podsjetnik na istinu i snagu duha Vukovara.
„Priča o gradu“
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.
Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi!
