4. Hod za Gavrana

Prije četiri godine, par dana uoči godišnjice Gavranove pogibije, skupilo se nas devet (planinari, Specijalci, Tigrovi) iznajmili smo kombi i otišli na Majstorsku cestu. Ajmo prošetati za Gavrana….

Popili smo kavu u Svetom Roku te se zaputili na Mali Alan. Putom do Alana, zastali smo kod svake spomen ploče poginulog hrvtaskog sokola te kod spomenika na Krču. Dolazak na Mali Alan otvorio je srce i dušu svima nama. Hodali smo Majstorskom cestom, zastali kod svake spomen ploče. Bio sam preponosan što koračam uz hrabre ratnike koji su prošli velebitko ratište i slušao sam njihove priče iz tih vremena. Bilo je tu i smijeha ali i trenutaka kad se zašutilo i kad je “knedla stajala u grlu”. Bio je to predobar izlet da se nebi ponovio pa smo nagodinu odlučili oglasiti putem društvenih mreža, što i za koga radimo. Već na sljedećem pohodu, okupilo nas se 83 sudionika. Iskreno, ostali smo zatečeni jer nismo očekivati takav odaziv. Bilo nam je jasno da to što radimo postaje ozbiljna priča koju treba nastaviti. Iako smo do tada u lipnju svake godine organizirani Pohod za hrvatske branitelej poginule na Velebitu, kao prijateljske udruge, dogovorili smo da Hod za Gavrana postane naš novi zajednički projekt. Treći pogod okupio je oko 150 sudionika i tada nam se prvi puta pridružuju veterani legendarne 1.gb. Tigrovi, i to baš Gavranovi suborci. Vijest se pročula po cijeloj Domovini, kako među braniteljima tako i među planinarima.
Dana 18.2.2024.godine, na svetoj misi crkvi Svetog Roka u Svetom Roku, okupilo se oko 230 sudionika iz cijele Lijepe naše! Najbrojnija grupa bili su katolički skauti šibenske biskupije iz Vodica i Šibenika. Njih 87! Vidjeti djecu kako na čelu kolone nose raspelo i državnu zastavu, svima je rastopilo srce. Kod svake ploče poginulog branitelja položili smo jednu ružu i naklonili se dok su upravo mali skauti putem nazad, počistili okoliš svake ploče uzevši stare izgorjele lampaše i razne otpatke. Pravi mali ekolozi! Cijelim hodom po Majstorskoj cesti orile su se domoljubne pjesme uz pratnju gitare. Kod kapelice bl.A.Stepinca (posvećene pok. Damiru Tomljanoviću – Gavranu) molitvu je predvodio o.Tiho Radan, prior karmelićanskog samostana u Gospiću. Vinko Paulić, Tigar i tadašnji Gavranov zamjenik, ispričao nam je tko je zapravo bio Gavran. Kao čovjek i ratnik. Pojam hrabrosti, čestitosti, požrtvovnosti…. Mogli bi satima pisati i pričati o kvalitetama tog heroja, uzora mnogim mladim naraštajima hrvatskih vojnika i policajaca.
Druženje smo završili na Cvituši u Lovincu uz fenomenalan gulaš.

Ovim putem zahvaljujemo se svakoj dobroj duši koja je na bilo koji način pomogla u realizaciji ovog pohoda. Ne živimo da se naša imena spominju i da se nama zahvaljuje. Živimo u zahvalnosti prema svakom hrvatskom branitelju koji je položio svoj život za nas! Njihova se imena trebaju spominjati.

Ovim putem najavljujemo 7. Pohod za hrvatske branitelje poginule na Velebitu, koji će se održati 8.6.2024. godine na Dušicama (Stanovi Jurjevića) sa usponom na Sveto brdo.

“Za njih se pomoli, nek mi braća znaju. Heroji se nikad ne zaboravljaju!”

©Udruga SJP “Grom” PU karlovačke i HPD Gora – Zagreb